Tajna o ljudima koji plaču dok gledaju film

Tajna o ljudima koji plaču dok gledaju film

Priznajem: plačem  dok gledam filmove … dok čitam knjige, dok slušam glazbu. Ovisno o tome kakva mi je razina hormona, možda i preventivno pripremim rupčiće prije nego započnem sama gledati film.

Iako puno ljudi smatra sladunjavim gledati film sa suzama u očima, mene to ne opterećuje, piše novinarka portala Your tango.

Ruku na srce, ljudi koji plaču za vrijeme gledanja filma imaju nešto što ostali nisu u potpunosti  kultivirali – empatiju.

Poseban tip osoba posjeduje empatiju. Mnogi ljudi – narcisoidne osobe i sociopati, na primjer – su rođeni bez nje i žive cijeli svoj život bez da se ikada uistinu stave u položaj druge osobe. Oni ne mogu osjećati ništa prema drugim ljudima i to nije uvijek dobra stvar.

Zapravo, potrebno je mnogo snage kada brinete za druge ljude i njihove situacije. Život je surov prema nekim ljudima, a ako ste u mogućnosti zapravo staviti se u tuđi položaj i osjetiti tu bol, to govori nešto o vama.

Vi ste dovoljno jaki da se zapravo izdržite tu bol, ali je svejedno osjetite. Vi ste dovoljno jaki da budete jaki i za druge i imate mogućnost da zapravo osjetite ono što oni osjećaju.

Briga za druge osobe nikada nije slabost, čak i ako je ta osoba samo lik u filmu. To pokazuje da zapravo imate srce, srce koje se može slomiti za druge. Iako može biti slomljeno, do kraja filma, znate da će biti ponovno sastavljeno.

Mogućnost brzog oporavka govori nešto drugo o ljudima koji plaču za vrijeme gledanja filmova: oni su dovoljno jaki i dovoljno pametni da zapravo odvajaju stvarnost od fikcije.

Naravno, to nije jedini razlog zašto ljudi plaču dok gledaju filmove. Suze teku, jer ste i vi doživjeli ono što je lik iz filma doživio – suze sjećanja su bolne. Ponekad je katarzično vidjeti filmove u kojima ljudi doživljavaju stvari koje i mi doživljavamo, jednostavno zato što nam to omogućuje da se oslobodimo nekih potisnutih emocija na zdraviji način.

Zatim, tu je vrsta suza koje teku kad ste zapravo samo pod dojmom umjetničke genijalnosti filma. To nije nešto što rade samo pretenciozni ljudi. To se zove Stendhal sindrom u svojim naprednijim oblicima, a to znači da vas umjetničko djelo može dovesti do točke gdje osjećate fizičke i emocionalne simptome.

Za ljude koji su stvarno osjetljivi, gledanje uistinu dobrog filma, slušanje dobre emisiju ili čak čitanje pravog stripa, može biti test sposobnosti zadržavanja mirnog izraza lica. To, također, može biti poput vožnje na vrtuljku –prisiljava vas da se suočite i prihvatite emocije koje većina drugih zanemaruje.

Ako mene pitate, to je zahtjeva puno snage. Možda to nije vrsta snage kakvu većina ljudi zamišlja kada misle o snažnoj osobi, ali to je najvažnija vrsta emocionalne snage: empatija.

Čak i ako ne možemo podići uteg od 100 kg, mi istražujemo naše emocije, to može podići naš duh više nego bilo što drugo.

izvor:atma.hr

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *